Izmještanje mreže
Izmještanje trasa HEP-a i EKI mreže koje zahvaća gradnja — zračnih, bakrenih i svjetlovodnih.
Od priključka na distribucijsku mrežu do razdjelnika u objektu — projekti trafostanica, srednjenaponskih priključaka i niskonaponskog razvoda.
Dok je tražena snaga manja, objekt se priključuje na niskonaponsku mrežu i cijela priča staje na priključnom ormariću. Preko određene snage to više nije moguće — distributer traži priključak na srednjem naponu i vlastitu trafostanicu 10(20)/0,4 kV.
Granica nije ista u svakom slučaju; ovisi o stanju mreže na lokaciji i o tome što operator distribucijskog sustava može ponuditi. Zato je prvi korak uvijek provjera onoga što na terenu stvarno postoji, a ne pretpostavka.
Priključenje na mrežu je upravni postupak i ide svojim redoslijedom. Naručitelji ga često otkriju prekasno, kad rok već gori:
Uvjeti iz suglasnosti ulaze izravno u glavni projekt. Ako se projekt radi prije nego su poznati, gotovo uvijek slijedi prepravak — a prepravak nakon predaje mape košta i vremena i živaca.
Ovisno o prostoru i namjeni, trafostanica može biti ugrađena u objekt, samostojeća betonska ili kompaktna. Projekt obuhvaća srednjenaponsko rasklopno postrojenje, energetski transformator, niskonaponsko postrojenje s glavnim razvodom, mjerenje, vlastitu potrošnju, uzemljivač i rješenje prostora — ventilaciju, pristup, protupožarne zahtjeve i zaštitu od buke prema susjedima.
Od trafostanice ili priključnog mjesta dalje ide niskonaponski dio: glavni razvodni ormar, razdjelnici po etažama ili pogonima, kabelske trase i izvodi do trošila. Dimenzioniranje tu nije samo presjek vodiča — treba provjeriti pad napona do najdaljeg trošila, selektivnost zaštite i struje kratkog spoja, jer o tome ovisi hoće li zaštita proraditi kad treba i samo tamo gdje treba.
Gdje postoji veći udio motornih pogona, u projekt ulazi i kompenzacija jalove energije. To nije tehnički zahtjev nego ekonomski — bez nje se jalova energija plaća kroz cijeli vijek pogona.