Javna rasvjeta
Rasvjeta prometnica, ulica i staza sa svjetlotehničkim izračunom prema HRN EN 13201.
Nogometni i sportski tereni, dječja igrališta, parkirališta i vanjska rasvjeta objekata — sa svjetlotehničkim izračunom koji izdrži i tehnički pregled i klupske zahtjeve.
Rasvjeta sportskih objekata projektira se prema normi HRN EN 12193, koja razlikuje tri razreda prema razini natjecanja:
Razred određuje traženu osvijetljenost i njezinu jednoličnost, ali i dvije stvari na koje se lako zaboravi: ograničenje bliještanja i uzvrat boje. Bliještanje je ono zbog čega vratar izgubi loptu iz vida kad pogleda prema reflektoru, a uzvrat boje odlučuje hoće li snimka izgledati ispravno ili žuto.
Kod terena treba riješiti i raspored stupova. Visina i položaj nisu slobodni — postoje zone iznad igrališta u koje reflektor ne smije svijetliti izravno, a stupovi ne smiju stajati tamo gdje ugrožavaju igrače.
Igralište ima drukčiji zadatak od terena. Ne treba svjetlo za igru nego za pregled i sigurnost — da se vidi tko je na igralištu, da nema tamnih uglova i da rasvjeta ne smeta stanovima u blizini. Tu se obično radi o skromnim razinama osvijetljenosti, ali s dobrom jednoličnošću i pažljivim usmjeravanjem.
Za parkirališta, manipulativne i radne površine mjerodavna je norma HRN EN 12464-2, koja pokriva rasvjetu vanjskih radnih mjesta. Zahtjevi ovise o tome što se na površini radi — mirno parkiranje osobnih vozila i utovar kamiona nisu isti zadatak.
Kod većih parkirališta i logističkih platoa najveća ušteda ne dolazi od same svjetiljke nego od upravljanja: prigušenja u dijelu noći, zonske podjele i senzora prisutnosti na dijelovima koji se koriste povremeno.
Rasvjeta pristupa, ulaza, fasade i okoliša objekta obično ide uz glavni elektro projekt objekta. Projektiramo je zajedno s unutarnjim razvodom tako da se napaja s jasno odvojenog izvoda, s vlastitim upravljanjem, i da kasnije proširenje ne traži novi razdjelnik.
Sportska rasvjeta je najčešći izvor pritužbi susjeda, i to opravdano — reflektori su jaki i visoko postavljeni. Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (NN 14/19) traži da se svjetlo zadrži na površini kojoj je namijenjeno.
U praksi to znači reflektore s ravnim staklom umjesto ispupčenog, pažljivo određene kutove nagiba, zasjenjenja gdje treba i realan raspored gašenja nakon završetka termina. Rješenje koje to uzme u obzir na početku jeftinije je od naknadnog prepravljanja postavljene rasvjete.